Libre – priča jedne mame

Kako započeti našu priču sa senzorom FreeStyle Libre?

Moje dijete je dobilo dijabetes tip 1 u 13 godini života. Vrlo brzo prihvatili smo novonastalu situaciju te krenuli dalje s novim životnim suputnikom. Otpočetka smo ga prihvatili kao jedan nedostatak u organizmu, a ne kao kroničnu bolest.

I višestruko dnevno davanje inzulina Mateu nije bio problem.  Najveći problem u svemu tome bilo je svakodnevno bockanje prstiju koje je ponekad prelazilo i brojku 10. Iz dana u dan od tog silnog bockanja nježni dječji prstići postali su toliko ranjivi da ih Mateo više nije osjećao.

Dugo smo tražili rješenje i napokon ga našli. Bio je to senzor FreeStyle Libre!

Iako skeptični i u strahu da li je to dobro za naše dijete, s obzirom da nismo poznavali nikoga tko ga već koristi kako bi nam pomogao savjetom, odlučili smo ga naručiti… I nismo pogriješili!

Dojmovi

Mateo koristi senzor neprekidno nešto manje od 2 godine. Ne moram ni pisati o tome kako su mu se ubrzo nakon korištenja senzora prstići skroz oporavili. Više nema potrebe bockati prstiće i trakicama mjeriti GUK jer je Libre zaista precizan. Od korištenja senzora Mateov Hba1C spustio se sa 7,5% na 6,5% što smatram odličnim rezultatom s obzirom da je dijete u pubertetu.

Kontrola

U tome nam uveliko pomaže senzor s kojim u svakom trenutku možemo provjeriti trenutnu vrijednost GUK-a, ali i prethodne vrijednosti tijekom proteklih 8 sati. Navedena mogućnost bilježenja vrijednosti GUK-a i bez skeniranja pomaže posebno kod kontrole noćnih vrijednosti šećera, odnosno kontrole i pravilnog doziranja Levemira kojega Mateo koristi kao bazalni inzulin.

Nada Turak, Rijeka