Korina i Ivona – uz Libre se lakše diše
Pričati o Libre-u, a ne dotaknuti se dana koji nam je svijet okrenuo na glavačke bilo bi nemoguće pa sam ovaj svoj ”sastav” dugo odgađala. Mojoj curici, Korini, je 21.08.2014. sa 3 godine i 9 mjeseci dijagnosticiran dijabetes tip 1. Onako izgubljeni i nikakvi tražili smo način da našoj koki olakšamo život nakon izlaska iz bolnice.
Sve što smo nalazili na internetu nije bilo dostupno u Lijepoj našoj i kao takvo mi se sve činilo kao SF.
Između par CGM-ova naletjela sam i na Libre, FCGM (Flash Glucose Monitoring System), ali mi se sve to činilo tako daleko i nedostižno i ja sam tu misao jednostavno stavila negdje sa strane. Mislim da su to bili počeci Libre-a u svijetu i nije bilo ni dovoljno povratnih informacija da bih se odlučilana pothvat njegove nabavke.
Prošla je tako i godina dana, Korina je trebala krenuti u vrtić, a moji strahovi su bili sve jači. Činilo mi se da je sve bilo lakše dok je bila uz mene i pod mojom kontrolom. Cijelo ljeto sam se pokušavala odlučiti između CGM-a i Libre-a, da bi na koncu presudilo to što se u Abbott-ovom predstavništvu otvorio ”prozor” koji je dozvoljavao i nama strancima – ne samo državljanima, da kupe start paket i maksimalno 8 senzora. Budući da mi je taman i prijateljica kupila sinu Libre i da sam ga vidjela uživo, odluka je pala.
Kontaktirala sam rodicu koja živi u Beču (Jadranka: Hvala!) i sve ostalo je povijest. Iza nas je jedna predivna godina otkako imamo Libre! Ni jedan krivo postavljen, netočan ili otpadnut senzor!
U tih godinu dana se toliko toga promijenilo što se tiče tehnologije vezano za Libre.
Kad je Korina u vrtiću, ja lakše dišem! Libre je moj Bronhi 🙂
Korina, naime, ima svoj mobitel koji služi samo u svrhu očitavanja guka putem Glimp aplikacije koja šalje podatke – graf, guk, kretanje guka na njen jedinstveni site (Nightscout) i ja te iste podatke dobijem na aplikaciju Nightwatch u svom mobitelu koja (jer ništa ne prepuštam slučaju) prikazuje iste podatke na moj Pebble sat koji mi je kao produžena ruka mobitelu.
.
Pokušavamo dijabetes napraviti što ljepšim 🙂
Skener zaštitimo u posebno za njega napravljenu futrolu od kože (Esperont, Nada Turak ), redovito su na njemu princeze kao i naljepnice na senzoru. Postali smo kreativni sve ne bi li olakšali ovo nimalo lijepo stanje.
Teta u vrtiću (teta Vesna: hvala Vam do oblaka i preko) isto lakše diše jer se puno manje vremena gubi. Ja dobijem podatke. Ako je potrebno reagiram odmah. Nema poruka i poziva da bi ja na koncu dobila samo šturu informaciju o stanju guka, a da ne znam kakav je bio prije 5 minuta.
Postali smo maheri za postavljanje, skidanje i zaštitu senzora.
Korina nikad ni trepnula nije na postavljanje, kaže da ništa ne boli. Ne koristimo nikakve kremice da ublaže bol.
Što se točnosti tiče nismo nikad imali problema. Moje mišljenje je da ulogu igra postavljanje. Ja uvijek stavljam na isto mjesto samo ruku promijenim. Senzor štitimo kineziološkom trakom iako u njemačkom i austrijskom predstavništvu ne rade problem oko reklamacije otpadnutih senzora, ali ja rađe spriječim nego liječim.
Ukratko, Libre nam je uvelike olakšao život.
Korinini prstići su odmoreni, ona opuštenija. Sad joj djetinjstvo malo više sliči na ono „normalno“ jer nema učestalih mjerenja, prekidanja igre jer jednostavno ne znaš na čemu si, a ona hipoglikemiju ne raspoznaje.
Njen HbA1c je uvijek bio savršen. Od 5,8 do 6,7.
Otkad imamo Libre HBA1C je od 5,8 do 6,2, razlika je jedino u tom što sad znamo da taj rezultat nije prosjek visokih i niskih šećera. U mogućnosti smo predvidjeti hipoglikemiju, ali i spriječiti hiperglikemiju.
Ako bilo tko dvoji oko kupnje Freestyle Libre, nadam se da je ovo naše iskustvo barem malo pomoglo da donese odluku.
Roditelji i djeca su prepoznali ovaj proizvod, vrijeme je i da HZZO napravi isto.
KEEP CALM AND SCAN ON!
Ivona Grgas